четвртак, 13. фебруар 2014.

priča o jednoj paklici cigareta


Zapališ cigaretu u polu svetlu i već zamaštaš drugi život.
Ma kako oni iz filma il iz knjige, kako je dobro biti oni. Zamišljeni, i izmišljeni, kao uvek nasmejani i puni slobodnog kvalitetno provedenog vremena.  Telefon ćuti, i neće biti poziva za neki ludi provod koji zamišljaš u zagušljivom veselom baru. Filmska scena veselih pijanih ljudi, nasmejanih, nasuprot realnosti bučnih, na mokraću mirišljavih lokala. U serijama je i mamurluk simpatičan, a setiš se da te dva dana kasnije hrane vitamini c i različiti lekovi za glavu. Lekovi za glavu, kada bi moglo. Neko tamo negde ima tvoj život.
A nekako znaš da ako napraviš filmsku scenu da u životu mora da se desi kao u filmu. Ali, oni ne prikazuju ovih sto sati koje provodiš sam, sa sobom, sa progutanim vremenom. Da li više kalorija uneseš dok čitaš ili dok gledaš tv? Ali nekako, i ti junaci iz filma, sa kojima se identifikuješ, i oni su se ovako promašeni budili svakog jutra, do jednog jutra. Nikako da svaneš.
Šta ti vredi što razumeš pesme Nika Kejva, kada je to samo umetnost. Nije recept za život. To je tvoje parče isečenog neba. Ma čuj kako je ovo dobar stih, a jedino što se promenilo u tvom životu je jedna cigareta manje u paklici. Pa na trenutak izblefiraš da možeš, da je ovo poslednja noć tvog besmisla, pa zapališ još jednu.
Pa je presimpatična Tilda Svinton, i bože, ta harizma, i svi ti tvoji lepi izbori devojaka, pa kao nevidljivi orden zakačiš na grudi kako imaš oko. Pa ta jedna obična priča, možda su i nju maltretirali dok je išla u školu, a gle je sad. Da li žale svi oni na koje se ložila a oni je ismevali?
Pa kako ti znaš koliko je Gubitnik dobra knjiga a toliko njih je nije pročitalo, i kako, eto i uspešni su ljudi koji tumaraju bez smisla po životu. I tvoj život je dobar roman, samo još neko da opiše ovo ništa sa poentom. Film nije pri kraju skidanja, pa zapali još jednu cigaretu dok čekaš. Ma ni ne znaš da to radiš, to je sasvim normalna radnja. I znaš koliko je tebe oplemenilo čitanje i koliko je knjiga dobar prijatelj, ali malo već nisi u stanju da razlikuješ junake od sebe i života. I ne sviđa ti se ova nova tendencija pisanja da su svi junaci baš tvojih godina i eto, rade besmislene poslove i nemaju životne planove, i kritički to uz cigaretu objašnjavaš prijateljima kad ste na kafi.
A šta da radiš do u kasno u noć, kad vidiš da svi uz čašu vina ili piva rade isto što i ti, puše i čekiraju mejlove. I ti iz serija su isto tako sigurni u sebe, kao ti sad, dok gledaš kako ništa. Setiš se te drugarice šro živi sama već godinama, i radi do kasno, i nema dečka već veoma dugo, i skapiraš da se i ona vraća u prazan stan, i možda da je pozoveš da se vidite, niste dugo, ali nekako nemaš vremena, jer ovih dana možda iskrsne nešto  zanimljivo, pa nemaš baš jasan raspored u gomili imanja vremena. Ali, ići ćete na kafu, važno je setiti se. Kako je ona imala simpatičnog dečka, šta li je sa njim. I tako ti nebitni ljudi koje možda ni ne srećeš jer ne ideš nikuda, pošto tvoje društvo ima dva mesta u koja idete.

Plan za večeras je bio samo malo iskulirati, pa ili čitati ili nešto zanimljivo raditi, ali sad je već prošlo nekoliko sati i film se skinuo, a taman su ostale još tri-četiri cigarete, što je sasvim dovoljno za film.

Нема коментара:

Постави коментар